Riješih da malo osvježim ovaj podforum, žao mi je što forumaši malo više ne putuju, pa makar i na jednodnevne izlete.
Konačno ugrabih slobodnog vremena koje se poklopilo sa prelijepim oktobarskim vremenskim prilikama, pa odlučih juče da po prvi put odem do Kosmaja, poslije Avale najbližu planinu Beogradu.
S obzirom da nemamo automobil u Beogradu, spremili smo se za dugu šetnju od varošice Sopot do Kosmaja. Vozom smo išli do Beograda do sela Đurinci gdje se nalazi željeznička stanica "Sopot Kosmajski". Odatle do Kosmaja stazom koja je ucrtana na mapi. Do tamo i nazad dobrih 30-ak km.
Jutro je bilo prilično svježe, uz niske minimalne temperature (svega 8.4°C u Beogradu). Dok smo izašli iz voza već je malo otoplilo, sunce ugrijalo. Nazirao se Kosmaj:
Prelijepi pejzaži, odmor za oči:
Cilj sada već znatno bliže:
Dio sela Nemenikuće, kroz koje smo prolazili dobrim dijelom puta. Legenda kaže da je selo dobilo ime za vrijeme ropstva Srbije pod Turcima. Prolazeći kroz predjele, Knez Miloš je ugledavši selo spaljeno od strane Turaka rekao "Nema ni kuće" i tako selo dobi naziv.
Usput smo imali zanimljivo društvo:
Crkva Svetih apostola Petra i Pavla u Nemenikućama. U njoj je za vrijeme velike seobe Srba Arsenije III Čarnojević poslednji put pričestio Srbe prije prelaska u Austrougarsku:
Stijena koja je podsjetila na onu u Americi u kojoj su uklesane glave američkih predsjednika. Ne znam razaznaje li još ko ovdje tri glave, pogotovo se ističe prva s lijeva iz ovog ugla. E sad ostaje pitanje da li je to slučajno, ili je neko pokušao da napravi neku repliku.
Tipičan šumadijski predio:
Dolazimo u samo podnožje Kosmaja:
Na početku strmih obronaka Kosmaja, ušuškan u šumi nalazi se manastir Tresije. Osnovan početkom XIV vijeka, više puta je rušen i obnavljan. Posvećen je svetim arhangelima Mihailu i Gavrilu, a ime je dobio po obližnjem potoku:
Padine Kosmaja su obrasle gustom šumom. Dominira bukva, ali ima dosta i hrasta i četinara.
U takvoj šumi, očekivao sam da bude dosta gljiva, s obzirom da je sada doba godine kad najviše vole da rastu, a bilo je i dosta kiše prethodnih dana koja bi ih pokrenula. Ipak, izgleda da im na Kosmaju nešto ne odgovara, naišao sam tek na par vrsta.
Otrovna Zavodnica:
Šumsko pile, jestiva ali slabog kvaliteta:
Relativno brzo kroz šumu stižemo do prevoja. Odatle smo se zaputili ka jednom od tri vrha Kosmaja, na čijem vrhu se nalazi vidikovac (540mnv).
Pogled na druga dva vrha, lijevo je Spomenik (580mnv.), desno je južni, najviši vrh Kosmaja (626mnv.)
Sa vidikovca fenomenalan pogled ka sjeveru. Vidljivost nije bila perfektna, ali sasvim solidna.
Čitav kraj je prilično gusto naseljen. U prvom planu su Nemenikuće, iza Sopot, zatim Ralja. Jedino uzvišenje koje dominira u daljini je Avala:
Varošica Sopot, centar istoimene opštine. Uz Mladenovac i Lazarevac najjužnija beogradska opština:
Zoom na Avalu. Desno se vidi i radar na brdu Trešnja iznad Ralje. Ne znam da li je uopšte meteorološki radar u pitanju. I ako jeste, vjerovatno nije u funkciji:
Odatle smo se uputili ka spomeniku:
Savršeno mjeso za predah:
Spomenik palim borcima Kosmajsko-Posavsko partizanskog odreda, izgrađen 1971. godine:
Spomenik je ogroman, teško je bilo uhvatiti ugao da čitav stane u kadar:
Došlo vrijeme da se ide nazad...
Manastir Tresije okupan suncem:
Poslednji pogled ka Kosmaju:
Sve u svemu, bio je ovo je jedan lijep oktobarski izlet. Sledeći cilj Fruška Gora ili Vršačka planina, naravno ukoliko vremenske prilike dozvole.
Nadam se da sam ovom reportažom podstakao one koji nisu bili da posjete ovu prelijepu planinu, a i one koji su bili da odu opet, što da ne. Savršeno mjesto za jednodnevni izlet.
Tema: Kosmaj i okolina, 2. oktobar 2015. (Pročitano 30453 puta)