Kao prvo, pozdrav svima na forumu.
Forum redovno pratim, ali pošto me već ima na previše drugih foruma (ne samo meteo tematike) nemam vremena da svuda pišem, pa se tek sada učlanih. Kao drugo, unaprijed se izvinjavam na dužem postu. Pošto sam indirektno učestvovao u temi, red je da nešto napišem u svoje ime. Veliki sam zaljubljenik u klimatologiju i prije svega ljubitelj snijega, prema kojem gajim bezuslovnu ljubav. Tema je vrlo zanimljiva, bojim se samo da fali malo ozbiljnosti i razumijevanja – ponekad se čini da neko priča (piše) u klin, neko u ploču. Takođe, vrlo važno je odvojiti objektivno (tj. izmjereno i zabilježeno) od subjektivnog (lokalnih priča, predanja, ličnog utiska). Bez namjere da dajem konačan sud, jer ga ni nemam, iznijeću neke podatke... Pitanje koje je upućeno meni na pp. od jednog forumaša je bilo o tome koja su najsnježnija mjesta u bivšoj Jugoslaviji u zoni
ispod 500mnm. Bitno je naglasiti ovo ispod 500mnm, upravo će o tome biti većina mog posta. Prvo bi trebalo definisati šta znači biti najsnježniji. Kad je snijeg u pitanju u klimatološkim dnevnicima se vode podaci o broju dana sa sniježnim pokrivačem, broju dana sa padanjem snijega, zatim o visini snijega na tlu, kao i o visini novonapadalog snijega. Šta od ovoga uzeti kao kriterijum za snjegovitost? Da li možda visinu maksimalnog snijega ili količinu novonapadalog snijega (primjer: Istočni Sibir po ovim kriterijumima ne bi uopšte bio snjegovit, tamo snjegovi izuzetno rijetko dostižu pola metra – all time rekord u Ojmjakonu je svega 52cm, znači manje od Podgorice ili Mostara, a jesu li Podgorica i Mostar snježniji od Ojmjakona) ili broj dana sa sniježnim pokrivačem (ovdje bi Istočni Sibir sa redovnih 200+ dana godišnje sa sniježnim pokrivačem bio super snjegovit), ili opet neku kombinaciju svega ovoga (recimo broj centimetar-dana, tj. sumu svih dnevnih visina snijega tokom sezone). Želio bih još da naglasim da je u bivšoj Jugoslaviji postojalo nekoliko stotina (u jednom periodu čak i preko
400) klimatoloških stanica koje su mjerile većinu meteo parametara (temperaturu, padavine, pritisak, oblačnost itd.), ali i preko
2000 padavinskih stanica, na kojima su se mjerile visine padavina, naravno i snijega. Dakle, padavinska mreža je daleko gušća i površinski i po nadmorskim visinama nego klimatološka. Tek bi brojke sa padavinskih stanica dale realnu sliku o svim pitanjima koja se pominju u temi. Ali kao prvo, brojke sa padavinskih stanica se ne nalaze u
Meteorološkim godišnjacima I koji se skenirani mogu naći na sajtu RHMZ-a, već u
Meteorološkim godišnjacima II, koji su nažalost nedostupni široj javnosti (mogu reći i za sebe da sam jedan od indirektnih krivaca, jer je legenda ovog foruma Ptprince
bio spreman na saradnju po ovom pitanju, ali način realizacije zbog nedostatka vremena u tom trenutku mi nije odgovarao). Takođe, da bi dali konačan i potpun odgovor bili bi nam potrebni dnevni podaci (kako bi inače računali sumu cm-dani) za sve padavinske stanice, a to nećemo naći ni u Meteo godišnjacima II, već samo u klimatološkim dnevnicima za svaku stanicu pojedinačno, a to su ogromne količine podataka. Da bi se to digizalizovalo i obradilo potrebno je mnogo ljudi, uz veliko vrijeme i sredstva (i to nije posao za pojedince, već za institucije kakve jesu državni meteo zavodi), a i kada bi se to sprovelo vrlo vjerovatno nikada u potpunosti ne bi bilo dostupno javnosti. Sad da se vratim na temu... U Meteorološkim godišnjacima II za svaku padavinsku stanicu se nalaze pored ostalih padavinskih podataka i podaci o broju dana sa sniježnim pokrivačem i maksimalnoj visini snijega. Davno nekada, prije vremena skenera i digitalnih fotoparata imao sam pristup ovim godišnjacima i pokupio sam nešto (slobodno mogu da kažem simbolično) podataka o snijegu, ali uglavnom za planinske stanice, ove nizinske me nijesu previše zanimale. Tek tu i tamo bih pokupio i neki zanimljiv podatak za nizinske stanice, prije svega ako je bio u pitanju neubičajeno veliki snijeg.
Da konačno pređem na konkretne podatke. Ovo je statistika o broju dana sa sniježnim pokrivačem (u Meteo godišnjacima I nema podataka o visini snijega) za Ivanjicu, koju svako može da provjeri iz
Godišnjaka na sajtu RHMZ-a, a oni su, uzged, i jedini zvanični dokumenti za ovakvu vrstu statistike. Nažalost podaci nijesu baš najredovniji - ipak su kompletni za nekih 37 godina što je dovoljno dug period sa aspekta klimatologije:
To što se ovi podaci nekome ne dopadaju, nije moj problem. Takođe ne ulazim u pitanja reprezentativnosti položaja ili eventualno homogenosti niza, o tome je RHMZ morao da vodi računa prije nego su objavljeni u zvaničnim dokumentima. Ovdje bih dodao samo par napomena. Podaci o snijegu strašno mnogo zavise od mikro-lokacije meteo stanice, pogotovo u planinskim predjelima. Nagib, ekspozicija, vegetacija, kao i geomorfološke karakteristike terena mogu značajno da utiču na sniježne brojke na lokacijama koje su vrlo bliske i, po meteo parametrima (temperatura i padavine), praktično identične. U planinskim predjelima dužina trajanja sniježnog pokrivača na prisojnoj (osunčanoj, južnoj) ekspoziciji može da bude i par mjeseci kraća od iste padine na osojnoj, sjevernoj strani – pogotovo ako se radi o većem nagibu. Slične razlike mogu da budu između nekog otvorenog, vjetrovitog mjesta i drugog, ušuškanog u visokoj šumi. Otuda se vrlo često na meteo forumima čuje kako neka stanica nije reprezentativna, jer mjeri manji ili veći snijeg, niže ili više temperature nego što je realno (ili se nekom čini da je realno). Bez obzira na sve to, ili uprkos svemu tome, ono na šta uvijek možemo da se pozovemo su jedino zvanični podaci, a ne nekakva predanja i priče rekla-kazala. Ponavljam još jednom - da li je ivanjička stanica reprezentativna ili nije ne znam, ali gornje brojke su ono što jeste zvanično.
U ex Jugoslaviji je postojalo nekoliko područja u zoni 500mnm koja su bilježila više dana sa snijegom od Ivanjice i koja imaju veće potencijalne snjegove.Snježnije su lokacije u zaleđu Gorskog kotara u Hrvatskoj i Sloveniji, na sjeveru Like u Hrvatskoj, kao i zaklonjene doline u zoni 500m u Julijskim i Savinjskim Alpima. Samo nekoliko podataka koji se mogu provjeriti na Internetu.
Kočevje (Slovenija, 467mnm) – 30-godišnji prosjek broja dana sa sniježnim pokrivačem - 74,
Šmartno pri Slovenj Gradcu (Slovenija, 455mnm) - 84,
Stara Fužina (Bohinj, Slovenija 547mnm) – nevjerovatnih 109.7 dana (na jugozapadu Srbije ili sjeveru Crne Gore ovo je tek u zoni iznad 1000mnm), Bohinj (Slovenija, 510m) – 101.5 dana, Bled (Slovenija, 482m) – 98.9 dana, Ogulin (Hrvatska, 328m) – 70.7 dana. Ima još padavinskih lokacija sa impresivnim brojkama, ali se iste ne mogu provjeriti na Internetu pa ih neću navoditi. Što se tiče Vlaško – pontijskog basena na istoku Srbije on je u zoni 500mnm dosta hladniji od Ivanjice, pa shodno tome duže drži snijeg, i u tom smislu je snjegovitiji. Nažalost, nemam 30-godišnje nizove koji bi jedino bili relevantni, stoga ovo treba shvatiti tek kao naznaku, tj. pretpostavku kakvo je stvarno stanje. Na Miroču (visok svega 768mnm) su postojale padavinske stanice Miroč (480mnm) i Petrovo selo (395mnm). Imam podatke za samo par godina, zato ponavljam sve ovo bi trebalo uzeti sa rezervom. Godine 1956, Miroč (480mnm) –
115 dana sa sniježnim pokrivačem (Ivanjica
57), maksimalni snijeg
110cm. Godine 1969, Miroč (480mnm) –
130 dana sa sniježnim pokrivačem (Ivanjica
66), maksimalni snijeg
136cm, Petrovo selo (395mnm) –
128 dana sa sniježnim pokrivačem, maksimalni snijeg
151cm. Ovih miročkih 115-130 dana trajanja sniježnog pokrivača u zoni ispod 500mnm u Ivanjici, makar zvanično, nijesu nikada zabilježeni. Bilo bi lijepo kada bi imali kompletne Meteorološke godišnjake II, pa da napravimo poređenje za klimatološki period od 30 godina, što bi jedino bilo relevantno. Ali, ipak i na osnovu ovoga može da se postavi pitanje gdje je snjegovitije u zoni 500m? Ja sam uvjeren da u zoni 500mnm snijeg duže traje u tom dijelu Srbije nego u Ivanjici, a očigledno da ni maksimalni snjegovi ne zaostaju, uprkos manjim zimskim padavinama (ovo naravno znači da se veći procenat zimskih padavina izruči u obliku snijega – što je možda još bitnije od same sume zimskih padavina). Obratite, recimo, pažnju kada su košavske situacije (redovne i relativno česte svake zime), na jugozapadu Srbije mogu biti skoro proljećnji dani, a u isto vrijeme u Vlaško-pontijskom basenu cjelodnevni minusi.
Dakle, ono što ja tvrdim je da Ivanjica nije najsnježnija u zoni ispod 500m na prostoru ex Jugoslavije, pa čak ni na prostoru Srbije. S druge strane, upoređivati snjegovitost malog Miroča sa velikom Golijom je besmisleno i podsjeća na miješanje baba i žaba, tj. klasičnu zamjenu teza, jer to koliko sam shvatio nije bila tema.
Drugo je pitanje da li je Golija najsnježnija planina u Srbiji? Ako bi izuzeli metohijske Prokletije i Sjevernu Šaru (visoku i preko 2600m) vrlo moguće da jeste. Na Goliji je dugo vremena funkcionisala (u jednom periodu i kao klimatološka) stanica Bele Vode na 1500mnm. Međutim, sniježne brojke nijesu bile toliko impresivne – da li su razlog karakteristike mikro lokacije ili kratak period mjerenja ne znam, ali su daleko zaostajale za spoljašnjim (bliže Jadranskom moru) i padavinskijim pojasom Dinarida, o Julijskim Alpima da ne govorim. S druge strane i sam sam više puta bio na Goliji, mogu reći da je solidno poznajem, neke ušuškane doline sjeverne orijentacije (prije svega doline Golijske i Crne reke) su snježnije i mnogo bolje drže snijeg od Belih voda, i siguran sam da bi tu sniježna statistika bila vrlo impresivna, usuđujem se reći u zoni 1300-1600m najbolja (ili među najboljim) u Srbiji. Šteta je što tu nemamo zvaničnih mjerenja, ali zašto se vi Ivanjičani ne organizujete, u dolini Golijske reke postoji hotel i idealni uslovi za automatsku stanicu – lokacija je stvarno fantastična i bilo bi lijepo pratiti podatke odatle u realnom vremenu. Od mene dosta... o snijegu iz novembra 1981. ne znam ništa, ali vjerujem zvaničnim brojkama, a o smetovima kao kriterijumu za snjegovitost ne bih... Samo da dodam, moderna nauka je davno izašla iz kvalitativne, opisne faze, za bilo kakav ozbiljan rad ili zaključak neophodna je kvantifikacija zasnovana na brojkama (mjerenjima), eksperimentima, i u skladu sa prirodnim zakonima. Priče o babama, đedovima i mitovima nijesu relevantne, iako su i meni samom vrlo zanimljive i volim da ih čujem.