Ovi koji su studirali fiziku, će me ispraviti ili Profi...
Modelima je lako da aproksimiraju (svedu na približnu vrijednost), nešto što je uobičajeno u sinoptici. Kada veoma hladan zrak za regiju Sredozemlja (upadi takve vrste su rijetki), onda modeli imaju silnu muku da dođu do tačnih proračuna.
Sada se stvar dodatno čini složenom pod uticajem PV ćelija. Uz to, teško im je da proračunaju energiju koja putuje sa istočne obale Sjeverne Amerike. Tamo je velika ciklogeneza, zahvaljujući podršci kandaskog vrtloga. Svaki izlaz preko 144h daje -NAO (jaki Grenlandski blok), da bi se kasnija spustila ciklona ka Islandu, što remeti cijelu postavu nad Atlantikom. Možemo o tome pisati i objašnjavati preko mlazulje... figurativno rečeno, ako jedan kraj užeta pomjerite (zatalasate jače ili slabije), najbrže reaguje ostatak užeta bliže poremećaju, kasnije i ostalo. Oni koji imaju svježe znanje iz harmonijskih oscilacija, odnosno transverzalnih talasa, razumjet će o čemu pričam.
Malo promjene u aproksimaciji sa one strane Atlatnika, mijenja puno toga dalje... Tako imamo bliže Azzorušu i poistočnjavanje ciklona, pored svih "problema", koje modelim imaju.
Evo slike, pogledajte kako se javlja ciklona iznad Islanda u rušu visok pritisak na relaciji Greenland - Scandi, a uz to se produbljuje ciklon na istoku Sjeverne Amerike.
EDIT:
Evo pogledajte JS kako se mijenja u svom meandriranju:
https://www.wetteronline.deNajviše premjene je na tlu Sjeverne Amerike, što kasnije sve mijenja. Prva slika je zapadniji upad u Sredozemlje sa formiranjem bloka daleko na Sjeveru, drugi je isti termin, ali sa "poistočnjavanjem" sistema.