Evo još nekih vrsta gljiva koje obitavaju u Hrvatskoj i na širem području Srbije:
1.Zimska gljiva:flammulina velotipes
Drugi nazivi: barsunasta paljenka, zimska panjevka, zlatni grm, zimska plosnatica.
Klobuk je najprije polukuglast, a kasnije se spljosti i bude i do 5cm sirok; sadrzi malo mesa i ima namreskan rub; boje je zutosmedje poput meda, prema sredini nesto tamniji; po suhom vremenu izbljedi. Listici su rijetki, isprva bjelkasti, kasnije poprime boju klobuka. Strucak je 6-8cm visok i samo 4-8mm sirok, vlaknast, crnosmedj, kao pokriven barsunastom prevlakom, pod klobukom zuckast, ponekad savijen i ekscentrican. Najprije je ispunjen, kasnije bude supalj; dno strucka je siljato, slabog mirisa i gotovo neugodnog ukusa. Raste u busenjima i vecim skupinama na starim balvanima, deblima i panjevima, takodje na zivim vrbama, bagremima i bukvama, od oktobra do aprila, najvise u novembru i decembru. Gljiva podnosi mrazeve, a i raste pod snijegom. To je jedna od rijetkih jestivih gljiva koje nalazimo zimi. Jestivi su samo klobuci. Treba brati klobuke samo mladih gljiva, koje mogu biti i smrznute. Dobro je kozicu s klobuka odstraniti, a klobuke prije priredjivanja preliti kljucalom vodom.
2.Prava gnojistarkacoprinus atramentarius
Drugi nazivi: naborana gnojistarka, sivi jarcic.
U mlade gljive klobuk je jajast, u starijih zvonast, radijalno naboran, do 7cm sirok; kasnije se na rubu rascijepa. Boja klobuka moze varirati od ljubicasto smedje ili sivo smedje do blijedosive ili zuckaste; na tjemenu je klobuk nesto tamniji. Listici su siroki, isprva bjelkasti, no ubrzo postaju tamniji, crvenosmedji i na kraju crni, te se razvodne u crnu tekucinu. Strucak je bijel, valjkast, gladak, u pocetku pun, svilenast, do 14cm visok; kasnije postaje tamniji i iznutra supalj. Uz strucak je prilegnut mekan i bjelkast prstenak, koji se kod razvijene gljive izgubi. Meso je tanko, isprva pepeljastosivo, kasnije bijelo, bez posebnog mirisa i okusa. Ova gnojistarka raste u proljetnim i jesenim mjesecima, pretezno u gustim skupinama ili u sveznjicima, uz panjeve, na gnojenom i humusnom tlu, po vrtovima, vocnjacima i parkovima. Jesti se mogu samo mlade gljive, dok su im listici bijeli; treba ih pripremiti ubrzo nakon berbe. Najbolje je gljivu upotrijebiti za juhe. Nije za susenje. Uz ovu gljivu ne treba piti alkoholna pica, jer moze nastupiti lakse trovanje.
3.Suncanicamacrolepiota procera
Drugi nazivi: suncobran, sugavica, strnjaki, srndakusa, kozara, parazol.
Klobuk je kod mlade gljive zatvoren, na dugom tankom strucku. Kasnije se otvori poput kisobrana i rasiri do 30cm. Boje je bjelkastosmedje, sa smedjim ili crvenkastosmedjim ljuskama, u sredini najcesce ispupcen i prekriven smedjom ljuskastom prevlakom, na rubu cehav. Listici su bijeli, meki i gusti, ovratnikom odijeljeni od strucka. Strucak naraste i preko 30cm, vitak je, zilav i vlaknast, iznutra supalj, na povrsini bjelkast, sa prestenastim smedjim sarama, pri dnu gomoljasto odebljao; ne da se odvojiti od klobuka. Pri vrhu strucka se nalazi dvostruko obrubljen, cvrst i pomican prstenak. Meso je bijelo, mekano i nemijenja boju. Suncanica je najvisa i vjerovatno najljepsa gljiva nasih suma. Raste najcesce po svijetlim bjelogoricnim sumama i cistinama, a nalazimo je od juna do oktobra. U nekim zemljama se i uzgaja. Suncanica se smatra jednom od nasih najukusnijih jestivih gljiva. Za jelo mogu sluziti mladi, jos nerastvoreni ili polurastvoreni klobuci; obicno se priredjuju panirani. Strucak je previse zilav. Meso mlade gljive je ugodnog okusa, mirisa, po ljesnacima ili bademima, pa ga neki jedu i u sirovom stanju.
4.Velika gnojistarkacoprinus comatus
Drugi nazivi: ljuskava gnojistarka, jarcici.
Klobuk je u pocetku cilindrican ili jajast i kao pritegnut uz strucak, kasnije zvonast, 3-6cm sirok do 10cm visok, pri dnu smedj i ljepljiv, pokriven bjelkasto smedjim, debelim i sirokim listovima. Listici su oko 1cm siroki, gusti i bijeli, pri rubu i ruzicasti, no ubrzo potamne, te se na kraju posve razmoce u crnu tekucinu koja polako kaplje na zemlju. Strucak je 10-20cm visok, bijel, svilenast i supalj, pri dnu ponesto gomoljast, sa sitnim, pomicnim prstenkom. Meso je tanko i bijelo, slabog i ugodnog mirisa. Gljiva raste od pocetka ljeta do novembra na dobroj gnojenoj vrtnoj zemlji, na pjeskovitom i vapnenastom tlu, po vlaznim sumama, jarcima, grabama, smetistima i livadama. Vrlo je dobra za jelo. Po ukusu smatraju je ravnom pecurki. Po misljenju nekih autora gnojistarka je poslije blagve najbolja jestiva gljiva. Jesti se mogu samo mladi, jos zatvoreni klobuci i to neposredno poslije branja .Starije gljive s ruzicasto obojenim listicima ne treba brati. Da bi se usporilo prebrzo sazrijevanje gljive, preporucuje se odmah poslije branja okretanjem odvojiti strucak od klobuka. Ako se gljiva nemoze prirediti za jelo ubrzo nakon branja, treba je bar prokuhati u slanoj vodi; takva se moze prirediti i kasnije.
5.SljivovacaRhodophyllus clypeatus
Drugi nazivi: sljivina gljiva, sljivina rudoliska, sljivarka, trncica, strncica.
Klobuk je sivkastosmedj, vlaknast, najprije konican ili zaobljen, a poslije se rasiri i do 10cm. Sredina klobuka i cesto ispucan obod izboceni su u starije gljive prema gore. Listici su isprva bijeli, kasnije ruzicasti i prema strucku nepravilno smjesteni. Strucak je do jedancm sirok, bjelkast, vlaknast; kasnije nesto potamni, a ponekad je posut crvenom otrusinom. Cesto su po dva ili vise primjeraka gljive pri dnu srasli. Sljivovaca raste od aprila do pocetka ljeta, medju travom i zivicom, narocito u sljivicima. Sljivovaca ima bijelo meso ugodnog slatkastog okusa, i mirisa po svjezem brasnu. Ovu ukusnu proljetnu gljivu kod nas dobro poznaju.
6.Djurdjevacacalocybe gambosa
Drugi nazivi: djurdjevka, jurjevka, svibanjska gljiva, ranka, redusa, brusenica.
Klobuk je 5-15cm sirok, bjelkast ili blijedo smedjezut, kod mlade gljive polukuglasto zaobljen, a kasnije rasiren i spljosten, razlicitog oblika, ponekad udubljen i ispucano isaran. Pod starost klobuk izblijedi i rubovi mu se rastrgaju. Listici su bjelaksti, vrlo gusti i krhki a ne drze se strucka. Strucak je iste boje kao i klobuk, on, cvrs, esnat i vlaknast, jednako debeo u cijeloj duzini, oko 2cm sirok i oko 6cm dug. Meso je bijelo i ne mijenja boju; intenzivno mirise na svjeze brasno. Raste u krugovima, uz puteve, travnjake i rubove suma, od kraja aprila do juna. Zbog njene izdasnosti, jakog i ugodnog mirisa i veoma prijatnog okusa, djurdjevacu ubrajamo u nase najvrjednije jestive gljive, tim vise sto se pojavljuje u doba kad vecine drugih gljiva jos nema. Djurdjevaci srodnih otrovnih vrsta nema u nasim krajevima.
