Ove zime se nisam nagledao puno snijega u Beogradu, ali zato sam se juče na putu od Bara do Beograda nagledao snijega za cijelu zimu.
Ipak, nije isti osjećaj kad šetam i uživam po snijegu, kao dok gledam kroz prozor voza. Kako god, mnogo fotki sam napravio usput i nadam se da ćete imati živaca da pogledate ovu opširnu reportažu od 50-ak slika. Trudio sam se da reportaža ne bude monotona i da bude što više različitih motiva.
U četvrtak 5.3. 2015. je jak ciklon zahvatio naše područje i donio obilne padavine. U nižim predjelima je to bila uglavnom kiša, dok je u gotovo svim predjelima iznad 500mnv. pao obilan snijeg. Starog februarskog snijega nije bilo ostalo skoro ništa (samo simboličnih 4cm u Kolašinu), tako da je sav snijeg što ćete vidjeti na slikama pao u četvrtak i u toku noći između četvrtka i petka.
Iz Bara su me ispratile bijele planine. Rumija:
Sutorman:
Jaka bura sa olujnim udarima se poigravala sa morem:
Kad se izađe iz tunela Sozina snijega je bilo u tragovima pored pruge i to je najniža nadmorska visina na kojoj je bilo snijega usput (oko 100mnv).
Pogled na Paštrovačku goru:
Prokletije i Skadarsko jezero:
Od Podgorice je neko vrijeme bilo skoro potpuno vedro i planine su izgledale prelijepo pod snijegom.
Ovo je Brotnjik, jedan od vrhova Moračkih planina (oko 1500mnv.)
Veliki most na Maloj rijeci:
Blizu željezničke stanice Bratonožići na oko 400mnv. kreću prvi tragovi snijega:
Mećava nosi snijeg sa vrhova:
Odatle pa nadalje naglo kreće povećanje sniježnog pokrivača. Djelovalo je da sa svakim metrom ima više snijega.
Ulazimo u sniježnu zonu, kao da je neko nacrtao liniju sniježne granice:
Pored pruge je već bilo snijega u izobilju:
Kod željezničke stanice Lutovo (~650mnv.) već blizu pola metra snijega:
Negdje duboko dolje ni traga ni glasa od snijega:
Nakon prolaska kroz tunel Trebešica kreće drugačija klima, iz izmijenjene mediteranske prelazimo u planinsku klimu. Kamenjare i žbunje zamjenjuju prostrane bukove šume. Obično kad zimi putujem ovom relacijom navikao sam da me snijeg sačeka iza pomenutog tunela, ali ovoga puta je poranio.
Sa druge strane tunela je sve bilo doslovno zatrpano:
Sunce je polako gubilo bitku sa oblacima i do kraja puta ga više nije bilo:
Rijeka Tara kod Mateševa:
Željeznička stanica u Kolašinu je najviša tačka na pruzi Bar-Beograd i nalazi se na 1030mnv. U Kolašinu je toga jutra izmjereno 80cm snijega, a temperatura je iznosila -2°C. Ovo je bio jedan od najvećih, ako ne i najveći snijeg koji sam vidio uživo. Bilo mi je došlo da iskočim iz voza.
Pogled na Kolašin:
Dalje prema Mojkovcu slični prizori:
Mojkovac je gradić na oko 800mnv. Generalno dobija manje snijega od Kolašina, ali ovoga puta nije bila velika razlika. Klimatološka stanica nažalost nije ažurirala podatke.
U Bijelom Polju na 600mnv. je u 13h izmjereno 34cm snijega (u 7h je bilo čak 40cm), ali zbog temperature od +3°C to je već bila sasvim drugačija slika. Na slici možda izgleda idilično, ali snijeg se topio sa drveća, bljuzgavica na sve strane:
Nastavljamo da se spuštamo, i na granici kod manastira Kumanica (540mnv.) nije bilo više od 15-ak cm snijega. Ipak je bilo lijepih sniježnih prizora i tu:
U Prijepolju na oko 450mnv. već jako malo snijega, kroz grad nije bilo više od 4-5cm:
Potpećko jezero:
Željeznička stanica Priboj je najniža tačka na tom dijelu pruge na svega 390mnv i to je bio jedini komad tog dijela pruge gdje nije bilo mjerljive visine snijega. Što pokazuje jednu jako interesantnu činjenicu da je praktično od početka puta sniježna granica bila na oko 400mnv bez nekih većih variranja. Počinjao je umjeren snijeg, koji nas je pratio u narednih sat-dva:
Ne prođe se ni kilometar odatle, čim krenemo da se penjemo prema Zlatiboru, odmah drugačija slika. Odavde kreće drugi dio zimske bajke:
Selo Štrpci:
Šumoviti obronci Zlatibora:
Željeznička stanica Branešci na Zlatiboru je locirana na oko 750mnv i to je najviša tačka na srbijanskom dijelu pruge Bar-Beograd. Meteorološka stanica Zlatibor se nalazi u Partizanskim vodama na 1030mnv, tako da ipak postoji značajna razlika. Na Zlatiboru je toga dana izmjereno 69cm snijega u 13h i 19h, samo za nijansu manje nego u Kolašinu. Ipak, u Branešcima je odokativno bilo oko pola metra, ne više:
Spuštamo se prema Užicu (450mnv) i odjednom znatno manje snijega. Ipak u gradu je bilo 4-5cm snijega:
Kompaktan sniježni pokrivač se držao sve do Požege, a u Požegi samo u tragovima. Kako se Požega nalazi na samo 310mnv, to opet potvrđuje priču o sniježnoj granici.
Odatle nema više slika, ali nije bio i kraj sniježne priče. Javljaju nam da je pala mreža kod Kosjerića i tu presjedamo na autobus do Valjeva. Između Valjeva i Kosjerića preko Divčibara ponovo prava sniježna bajka. Snijega je bilo preko pola metra, možda i blizu metar, ali nisam bio u prilici da slikam, jer je već pala noć, a autobus se nije zadržavao nigdje.
Kako se spustismo do Valjeva, tako ni traga ni glasa od snijega ponovo. I tako sve do Beograda, u kom je snijeg ove zime bio ekstremna pojava.
Nadam se da vas nisam udavio sa opširnom reportažom i nadmorskim visinama. Nadmorske visine sam namjerno naglašavao da vidite koliko se dobro usput poklapalo sniježno stanje sa nadmorskom visinom, gotovo bez greške:
0-300mnv - bez snijega
300-500mnv - snijeg u tragovima ili malo snijega (do 10cm)
500-700mnv - 30-ak cm u prosjeku
>700mnv - >pola metra
