Evo, završio je i meni radni dan. Radio sam od 15 sati do 23:30 , nakon niza vrućih dana i njima je došao kraj. Vozio sam autobusnu liniju do granice sa Slovenijom, Križovljan dubrava. Došao sam u 16 sati, čekao do pola pet. Na samome polasku za Varaždin počeo je puhati jak do olujni vjetar, i kiša krupnih kapi. Ja po gasu da koliko toliko odmaknem od ove promjene. Na žalost od tamo pa sve do mjesta Sračinec me pratio led i na momente prolomi oblaka. Nije bilo ugodno voziti i slušati kako led roka po krovu busa i staklima. Na kraju sam dobro i prošao, nije se ništa oštetilo, ali sve mjesta od granice , i skoro do samoga Varaždina, zbrajaju štete od leda i olujnoga vjetra. Ima oštećenih krovova, razbijenih prozora na kućama, ogromne štete na poljoprivrednim kulturama i na autima.. Užas jedan. Kasnije sam vozio do Novoga Marofa, Var.Toplica i Ivanca , bilo je tu i tamo srušenih stabala, granja ali nije bilo tako jako kao od granice do Varaždina. Jučerašnji i današnji maksimalac bio isti 33.3°C , dok je jutrošnji minimalac bio 21°C. Od ove fronte kod mene je palo lijepih 56.4mm oborine, žena kaže da je bilo malo sugradice u Trnovcu, poštedilo nas. Udar vjetra je bio 21.6m/s . I ovaj smo mjesec prešli 100litara, sada smo blizu 700litri. Svaki put se jako izliju oborine nad mojim mjestom.
Dolazak na granicu
Odlazak
Kolodvor u Varaždinu, smirivanje nevremena