Uh, odakle da počnem...

Kada smo se oslobodili sinoptike od prve polovine leta, dugotrajnog blokinga, uspostavljala se zonalna situacija sa jakim visinskim vetrovima i čestim prodorima. To su generalno situacije koje donose jaka nevremena na granici hladne i tople vazdušne mase.
Nekako je uvod u sve ovo bio 13. jul i ona sad već čuvena superćelija koja je poharala područje od Slovenije do Rumunije. Bila je to jedna od najjačih i najbolje definisanih superćelija dokumentovanih na našem području. Ipak, sistem koji je došao u večernjim satima je okasnio u odnosu na prognoze i prošao prilično oslabljen preko ostatka Vojvodine.
Nismo tada ni slutili da ono glavno tek sledi. Aktivacije su se na kartama davale sporadično, uglavnom severnije od nas. Nešto je počelo da se nazire tek par dana unapred:
Za sada sreda veče ima potencijal za slična dešavanja nalik onima od petka, sever zemlje je opet u igri za jaču konvekciju, uglavnom bi se sve držalo Vojvodine. Nisu tu ni dani od četvrtka otpisani za neka dešavanja. Generalno gledano, Hrvatska i Mađarska imaju veće šanse, ali je i Vojvodina stalno u igri. Što se tiče Beograda i južnije, po trenutnim izgledima slaba vajda za išta osim povremena suva zahlađenja nalik jučerašnjem, ali dovoljna su i minimalna pomeranja da se dobije potpuno drugačiji scenario.
A onda je krenuo preokret na kartama i bilo jasno da dani koji slede neće biti obični nestabilni dani:
Kako se samo mic po mic na kartama sve izmeštalo južnije i istočnije, tako od toga da imamo samo povremene upade nešto hladnijeg vazduha na rubu dešavanja, dođosmo do toga da imamo pravi nestabilni period od srede do nedelje. Ne bih rekao više da je samo sreda u fokusu, ima i u četvrtak, petak i u subotu kombinacije ogromne energije i jakog smicanja, a sve više se daju i aktivacije u sva tri dana. Izvlačeći neki prosek iz svega što trenutno daju modeli, deluje da je opet Vojvodina u centru pažnje, ali sve je više varijanti koje i centralnu Srbiju ubacuju u igru, pogotovo za četvrtak uveče.
Obično se takve kombinacije termike i dinake poklope jednom ili dva puta godišnje, ali da imamo 4 dana za redom preko manje-više istog područja se jako retko dešava. Ili da budem precizniji, 3 dana sa pauzom u četvrtak koji je ipak prošao uz mirnu konvekciju u večernjim satima. 2 dana za redom sa jakim olujama smo u skorije vreme u junu 2016. i u junu 2014.
19.07.2023.Pa da počnemo od srede 19. jula. Bio je to vreo dan. Uspostavljalo se jako smicanje, ali zbog velike toplote bilo je puno inhibicije koja je sprečavala lokalne razvoje. MCS se formirao još u jutarnjim satima duž Alpa na severu Italije i nezaustavljivo je napredovao u zapadnoj struji na Srbiji. U međuvremenu se razjačalo preko Hrvatske, stižu vesti o nezapamćenom nevremenu prvo u Zagrebu, a zatim i u istoku Slavonije. Pred ulazak u Srbiju videla se dominantna HP superćelija koja je uništila Gradište u Slavoniji, kao i superćelija pratilja u Bosni:

Spajanjem dve superćelije i nadogradnje ka severu, sa ulaskom u Srbiju došlo je do tranzicije sistema iz superćelijskog u tipičan bow echo linearni MCS. Takav sistem ima lučni oblik, obično superćelije po bokovima i brzo prodirući prednji deo.

Sa daljim premeštanjem sistem se širi i dostiže preko 200km u horizontalnim dimenzijama uz možda i najbolje definisan bow echo koji sam ikada video.

Beogradska sondaža neposredno pred nailazak sistema otkriva jaku nestabilnost i pored suvog sloja u prizemlju. "Obrnutno V" koju prave temperatura i tačka rose u nižim slojevima daju veliku opasnost od olujnih udara vetra.

Na Beograd je išao najbrže prodirući deo gde hladni vazduh previše "žuri" u odnosu na uzlaznu struju, pa su radarski odrazi počinjali da slabe:

Oluju je predvodio jedan od najfotogeničnijih šelf oblaka koje sam ikada uslikao. Bio je to stvarno prizor za pamćenje:







Krenuli su orkanski udari vetra koji su po obližnjim osmatranjima prelazili 30m/s odnosno 100km/h. Apokaliptične scene drveća koje se povija na vetru i grana koje lete na sve strane će donekle dočarati video: