Evo nekih podataka o jednom od najjačih zemljotresa u Zagrebu (09.11.1880.). Bogami, dooobro je to protreslo Zagreb (8 MS)...
Potres u Zagrebu 1880.Potres u Zagrebu 1880, poznat i kao Veliki potres u Zagrebu, bio je jačine 8 stupnjeva Mercallijeve ljestvice, odnosno 6,3 stupnja po Richteru, s epicentrom na području Medvednice, razorio je brojne zagrebačke zgrade, mnoštvo stanovništva pobjeglo je ili se iselilo u Beč, Graz, Maribor, Celje, Ljubljanu i Trst, jedna je osoba poginula, a 29 ih je teško ozlijeđeno.
Potres se dogodio 9. studenog 1880. u 7 sati, 3 minute i 3 sekunde, prema podacima meteorološke postaje u Zagrebu. U prva 24 sata nakon potresa na zagrebačkom je Glavnom kolodvoru izdano 3800 putničkih karata. Nakon najvećeg udara, slijedilo je nekoliko potresa slabijeg intenziteta. Kako bi se mogao nositi s posljedicama potresa, grad je ustanovio posebno povjerenstvo koje je u svome izvješću zapisalo:
„Ne računajući crkve, kapele i velike državne zgrade nastradalo je od potresa 485 kuća u tolikoj mjeri, da će troškovi popravka daleko premašiti godišnji dohodak ovih kuća. 462 kuće oštećene su toliko, da će se za njihov popravak potrošiti preko 40 postotaka bruto dohotka tih kuća. Manje pako štete pretrpjela je 451 kuća. U svemu oštećeno u Zagrebu 1758 kuća, ne računajući ovamo kuće, koje nisu povjerenstvu prijavljene. Za popravak oštećenih kuća morat će se izdati najmanje dva milijuna forinti.“
Seizmolog Marijan Herak tvrdi da se tadašnja materijalna šteta može usporediti s 50 milijuna kruna, koliko je iznosila polovica tadašnjeg godišnjeg državnog proračuna. Car i kralj Franjo Josip donirao je tom prilikom 20.000 forinti, no to je bilo dovoljno tek za obnovu nekoliko kuća.
Stara zagrebačka katedrala pretrpjela je tolike štete da je bila potrebna temeljita obnova. Potres je srušio svodove u katedrali, zdrobio oltare, probio pod i oštetio zvonik. Obnova je trajala do 1906. pod vodstvom graditelja Hermanna Bolléa iz Kölna. Slično je bilo i s crkvom sv. Franje na Kaptolu i s crkvom Majke Božje Remetske.
Ipak, potres je potakao i veliku obnovu grada. Uz obnovu katedrale, koja će odsada biti njegovim zaštitnim znakom, Zagreb dobiva i brojne nove palače, parkove i fontane.
* Dok je velik broj Zagrepčana, koji su si to mogli priuštiti, otišao u ostale gradove Monarhije, siromašniji su ostali pomagati pri saniranju ruševina, kako bi barem neki mogli pod krovom dočekati zimu. Među njima je bio i August Šenoa. On je kao tadašnji zagrebački gradonačelnik pomagao unesrećenim ljudima, te je po hladnoći obolio od upale pluća. Zbog komplikacija i krhka zdravlja književnik je umro 1881.
* Zagrebački Veliki potres doživio je i Đuro Pilar, a to ga je potaklo na proučavanje seizmologije, što je dovelo do njegova djela o tekućoj Zemljinoj unutrašnjosti i tankoj čvrstoj kori.
izvor: http://hr.wikipedia.org/PS: Ispravio sam očigledne greške u tekstu
_____________________________________
VELIKI POTRES U ZAGREBU I OKOLICI 1880. Ura na južnom zidu obustavila se…
„Dne 9. studenog 1880. svanusmo u Zagrebu težkim mutnim jesenkim jutrom. Barometar stajaše 547 milimetara; termometar pokazivaše 9,4 ºC; tanka jesenska magla slegla se ponad zemljom, a iz nje sipila je riedka kišica, dočim je sa sjevero-istoka puhao hladan, vlažan vjetar. Nješto preko pola osam sati začuje se podzemna tutnjava, nalik na jaku tutnjavu težko natovarena željezničkog vlaka, a umah zatim potrese se zemlja takovom žestinom, kakovoj ne samo neima pametara u Zagrebu, nego joj neima traga od vjekova u ljetopisih zagrebačkih… Sravnivši svoj žepni sa onim stalnim chronometrom, pronašao je prof. Stožir, da je zagrebački potres započeo u 7 h 33 min 53 sec, te trajao 10 sekunda.
Posljedci ovoga potresa bijahu užasni. Izvješće zagrebačkoga motrilišta glasi: iza prvoga udarca uzvitlala se cielim gradom silna prašina; dimnjaci i silno ciglovje popadaše s krova, vatrobrani zidovi porušiše se te pokriše ulice ruševinom. Jedan čovjek je mrtav a više jih ranjeno.“
Tako piše u „Izvješću o zagrebačkom potresu“ Josip Torbar, hrvatski prirodoslovac, biolog, geolog, meteorolog i povjesničar znanosti, član Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. Torbarov opis života u gradu pogođenom strahovitim potresom, i još nekolicinom slabijih što su se do kraja istoga mjeseca izmjenjivali, osim što donosi lapidaran sociološki prikaz stanovništva, podastire i iscrpan popis šteta na spomenicima Zagreba i šire okolice.
Ne samo grad sa svojim najznačajnijim svjetovnim građevinama, grobljima i crkvama, nego i prigradska naselja poput Šestina, Vrapča, Kustošije, Stenjevca, Bistre, Brdovca, Samobora, Kerestinca, Stupnika, Remeta, Granešine, Čučerja, Resnika, Prozorja, Sesveta, Vugrovca, Kašine, Sv. Helene i dr. teško su nastradala. Potres se smanjenim intenzitetom osjetio diljem Hrvatske.
„Obzor“ br. 261 donosi sljedeći izvještaj o ovome nemilom događaju na području Granešine, naselju smještenom 6 km sjevero-istočno od Zagreba: „Ne samo da nam je starinska naša crkva razorena, školska zgrada teško oštećena, da se u njoj djeca poučavati nemogu, već oplakujemo i gubitak jednoga čovjeka, dočim je župnik Stjepan Mikec upravo njekim čudom sretno izbjegnuo. Kao što obično, služio je župnik u to doba misu. Obično služi župnik misu kod velikoga oltara; nu dne 9. studenoga odabra srećom mali oltar na lievoj strani crkve. Uz župnika bijaše samo podvornik kod mise i seljak Petar Novak, koj sjedjaše u klecalu pod glavnim svodom. Jedva bijaše župnik u polak mise, kadno se na jedan krat uz nastalu tminu poče crkva grozno tresti. U taj čas sruši se zvonik uz strahovit štropot te mu ruševine padnu sredinom crkve prema velikom oltaru, razbiju crkveni krov i provale strop, dočim se kuba zvonika položi preko slomljena krova. Župnik padne onesviešten na tle, dočim Novaka, bježećeg izpod zvonika van, zaspu ruševine. Župnik i podvornik spasiše se, kako je prva lomljava prestala na pobočna vrata, koja su ljudi, budući ruševinom zapremljena, težkom mukom otvorili.“
Stradanje grada i njegove šire okolice svojim je aparatom marno zabilježio Ivan Standl, fotograf koji se jednako uspješno okušavao u atelijerskim snimanjima, kao i vedutama Zagreba i šire Hrvatske. Nakon potresa u Zagrebu 1880. godine izdaje album „Slike zagrebačkog potresa od 9. studenog 1880“.
***
Veliki potres 1880. godine poprilično je razrušio grad, ali je uz sve nedaće koje je sobom donio, ipak imao i jednu svjetlu stranu: bio je poticaj obnovi i modernizaciji grada Zagreba.
izvor: http://www.min-kulture.hr/
