Profiamater, primi i moje saučešće.
Stanje u nekim bolnicama jeste katastrofalno, jer je u pitanju nezainteresovanost za neko uređenje. Ovih dana, na praksi, je stanje užasno. Nas 10 radi na 3 bloka gerijtrije, sa po 4 sestre na svakom bloku. Broj pacjenata je ogroman, samo deljenje terapije, presvlačenje takvih pacjenata je neverovatno otežano. Gotovo svaki pacijent prima infuziju, transfuziju, injekcije i tablete. Postavite pacijentu infuziju, a on je iščupa, pa pola sata tražite i bodete venu kako biste mu plasirali braunilu. O postavljanju katetera i merenju pritiska u šupljoj veni i desnoj srčanoj pretkomori da i ne govorim. Pacjenti su u svom nekom svetu i zaista je stresan rad sa njima. Mora se biti i grublji sa njima, jer je to za njihovo dobro. Neki neće da prime terapiju. Kukaju, vrište. Još kada dođe familija nastane pljuvanje po sestrama i tehničarima, jer ne shvataju naš poziv. Kada su vitalne funkcije pacijenta ugrožene nema se vremena za finoću, cile-mile. Kada se opiru i neće da sarađuju ne postoji drugi izlaz. Radiš to za njihovo dobro. Higijena i jelo može da sačeka, srce, pluća i mozak ne.