Evo ja cu poceti a od vas ocekujem da nastavite ......
Čovjek na sudu jer je ubio suprugu. Sudija ga pita: "Optuženi, izvršili ste teško krivično djelo, imate li išta da kažete u korist svoje odbrane?"
- "Bila je glupa, morao sam to da uradim", kaže ovaj.
- "Pa dobro, to vam i nije neki argument. Imate li nešto konkretnije?"
- "U redu, ispričaću vam kako se zbilo. Znate, mi smo živjeli u jednoj zgradi, i iznad nas je bila porodica sa dvoje djece, i ona su bila jako niska rastom, što je strašno tužno. Mlađi sin od 12 godina je visok 80 cm, a stariji od 18 godina 100 cm. Kažem ja mojoj ženi jednog dana 'tužno je to, zar ne?'
-'Da, oni su pirineji', kaže ona.
-'Kakvi pirineji', kažem ja, 'misliš valjda pigmeji!?'
Ona će na to: 'O čemu ti pričaš čovječe? Pigmej je ono što imamo ispod kože i zbog čega pocrnimo na suncu'.
- 'Molim? Pa to ti je pigMENT', kažem joj ja.
- 'Ma daj molim te', smije se ona meni, 'pigment je ono na čemu su pisali stari rimljani i grci'.
Ja je gledam zblanuto i kažem 'Ženo to je bio pergament'
- 'Ne, ne', ona će, 'pergament je kad neko kaže ili prikaže nešto djelimično'.
Ja časni sude nisam imao živce da joj dalje objašnjavam da je u pitanju fragment, uzeo sam novine i otišao da čitam. Poslije jedno deset minuta mira dolazi ona sva ushićena i viče: 'Vidi dragi, u ovoj knjizi piše da je sunčana terasa od ručne torbe bila učiteljica makroa 15!'
Ja je gledam zbunjeno i kažem 'Pobogu ženo, o čemu sad pa ti?' Uzmem knjigu i imam šta da vidim - na francuskom je i piše (e sad oprostite što ja ne znam baš da pišem francuski, prim. Jake ) La marquise de pompadour est la matresse de Louis XV
'Joj ženo, pa ovdje piše da je markiza od Pompadura bila ljubavnica Luja XV'.
- 'Ma šta ti znaš', ljutito će ona. 'To se mora prevoditi riječ po riječ! Marquise je sunčana terasa, pompadour ručna torba, matresse je učiteljica i Louis XV je Makro 15! Osim toga, ja to valjda znam, nisam džaba imala ekstra časove iz franckuskog sa mojim legionarom'.
-'Sa kim?
'
-'Sa mojim legionarom rekoh, nisi valjda gluv?'
-'Misliš valjda lektorom?'
-'Kakvim lektorom čovječe, pa to je onaj grčki junak!'
-'Ženo, on se nije zvao Lektor, nego Hektor! I nije bio Grk nego Trojanac!'
-'Budi Bog s tobom čovječe - pa hektor je mjera za površinu', kaže ona.
Ja se već hvatam za glavu.
'Amaaaaaaan ženo! HektAR je mjera za površinu!!'
-'Ma daj, otkud ti to? HektAR je božansko piće'
Ja sam već počeo da se tresem od bijesa.
'Ženo, NEKtar je božansko piće'
-'Nektar? Pa to ti je ona rijeka u južnoj Njemačkoj'
-'AMAN ŽENO, TA RIJEKA SE ZOVE NEKAR!', urlam ja.
-'Smiri se čovječe, ja sam još kao dijete pjevala duo o rijeci Nektar sa mojom drugaricom'.
-'TO SE NE ZOVE DUO NEGO DUET!'
-'Ma da, kako da ne. Duet je kad igraju moj Željo i Sarajevo bolan', i to su bile posljednje riječi koje je izgovorila. Više nisam mogao da izdržim. Uzeo sam čekić i lupio je po glavi."
Nešto kasnije, poslije vijećanja:
Sudija se vraća u sudnicu. "Ustanite molim vas. Optuženi se oslobađa. Ja bih je lupio još kod Hektora".
